Priča o stadionu pod Goricom počinje nakon II svjetskog rata. U blizini današnje crnogorske arene (gdje je vojno-medicinski centar) postajalo je igralište, koje su napravili Italijani za vrijeme rata. Tu su se igrale utakmice između vojnih jedinica, reprezentacija vojnih komandi, divizija gradova u kojima je bila stacionirana okupatorska vojska.

Nakon rata teren je preuređen kako bi ispunio sve zahjteve za odigravanje utakmica u prvenstvu i svoje prve mečeve Budućnost je odigrala na njemu. No, 24 mjeseca kasnije počela je izgradnja današnjeg stadiona.

Klub je 1954.godine zadesila velika nesreća. Stadion je izgorio  a sa njim je uništena i kompletma dokumentacija kluba.  Ubrzo se krenulo sa rekonstrukcijom i izgradnjom novih tribina i prostorija kluba. Napravljena je prvo istočna tribina (od dasaka) a na suprotnoj strani rađena je sadašnja zapadna tribina. Stadion je dodatno uređen i 1975.kada se Budućnost poslije 12 godina igranja u Drugoj ligi vratila u prvoligaško društvo (tačno na 50 godina od postojanja kluba).

Ubrzo je Budućnost dobila pravi stadion koji je tokom bitisanja kluba u SFRJ gotovo uvijek bio ispunjen do posljednjeg mjesta, nebitno da li je klub igrao I ili II ligu. To je bio period kada se u tadašnjem Titogradu živjelo za fudbal, za svaku subotu kada je Budućnost igrala na svom terenu. Postojao i neki poseban odnos između igrača i publike. U ekipi su uglavnom bila djeca sa podgoričkih ulica, koja su fudbal igrala iz ljubavi.

Početkom 1980.godine organi  Opštine i „Adrija gradnje“ iz Rijeke, dogovorili su se da stadion dobije konačan izgled. Kapacitet je trebao da bude oko 32 hiljade sjedećih mjesta, od čega bi 22 hiljade bilo pod krovom. No zbog raznih dešavanja u zemlji taj projekat nikada nije ostvaren.

Za podgorički fudbal ipak će ostati upamćen 28.maj, 1989.godine i utakmica između Budućnosti i Rada. Bio je to prvi meč koji je odigran pod reflektorima. Budućnost je slavila sa 3:0 a golove su postigli  Miodrag Božović, Željko Petrović i Anto Drobnjak.

No od tog datuma kao da je stalo vrijeme za Podgorici i klub. Stadionu je bila potrebna rekonstrukcija, „šminkanje“ ali na to se čekalo punih 15 godina. Ulaskom Budućnosti u Prvu saveznu ligu 2004.godine, arena pod Goricom dobila je ponovo svoj novi izgled. Urađene su dvije nove moderne tribine na sjeveru i jugu (na dva nivoa). Postavljene su stolice na cijelom stadionu, obnovljene svlačionice čime su stvoreni uslovi za odigravanje međunarodnih utakmica.

Nakon nezavisnoti 2006.godine stadion je dodatno renoviran. Urađena je nova drenaža čime je travnata podloga pod Goricom postala najbolja u Crnoj Gori. Takođe, svlačionice se sada nalaze ispod južne tribine i urađene su po najvećim standardima UEFA-e i FIFA-e.